Spominjanje Vran planine, većinu podsjeća na Divu Grabovčevu i Kedžaru, lokalitet gdje je, prema legendi ubijena, a i pokopana. Od davnina, na Kedžaru su hodočastile brojne generacije vjernika, i jedini način dolaska na Divin grob, bilo je višesatno pješačenje.
Na spomen Vran planine i Kedžare, većina pomisli na Divu Grabovčevu i njezin grob na Kedžari na koji se od davnina hodočastilo. Do izgradnje makadamskog puta koji s Blidinja, preko Kedžare vodi prema Rami, na Kedžaru se moglo doći jedino pješice.
Početi od nule, i za relativno kratko vrijeme napraviti puno toga, u bilo kojem poslu ili projektu nije mala stvar. Da se u sredini koja je manje ili više skeptična na bilo što, osim nečeg tradicionalnog može puno napraviti na korist široj društvenoj zajednici, dokaz je HPD "Rama“. U vrijeme kad je Društvo službeno započelo s djelovanjem, nije postojao niti metar markirane staze, a o nečemu drugome ne treba niti govoriti.
Već odavno možemo čuti priče kako su pripadnici UNPROFOR-a na području Vran planine radili što su htjeli tijekom ratnih 90-ih. Iako nikad nije bilo konkretnih informacija i dokaza da su na nekim lokacijama koje su koristili, između ostaloga odlagali i radioaktivni otpad, te glasine nikad nisu niti potvrđene niti demantirane.
Jučer su članovi HPD „Rama“ ponovno bili na planinskim visinama iznad 2000 metara. Iako vremenski uvijeti nisu bili posebno nakonjeni, uspon na Veliki Vran protekao je u ugodnoj i veseloj atmosferi uz kraće stanke i razgledavanje prelijepih prirodnih ljepota.
Možete raditi što god hoćete, ali ako drugi ne znaju što radite, onda nećete imati neke koristi od toga rada. Izreka kojom bismo kratko i jasno opisali rad i aktivnosti Hrvatskog planinarskog društva „Rama“. Živimo vremenu interneta i brzog protoka informacija koje su dostupne širom svijeta u vrlo kratkom roku.
Nakon osnivanja Hrvatskog planinarskog društva „Rama“ 2011. godine, pokrenule su se i realizirale brojne aktivnosti i projekti, čiji rezultatit su vidljiviji kako virjeme odmiče. Do proje nekoliko godina, samo rijetki planinari bili su posjetitelji na ramskim planinama, skoro u pravilu domaći ljudi.
Visoka temperatura u rano jutro, nagovještavala je da će dan biti vrlo vruć, za one koji malo slabije podnose visoke temperature, rekli bismo dan sa saharskom temperaturom. Iako su meteorolzi već više dana najvljivali da će to biti jedan od najtoplijih dana ovoga ljeta, u skladu s najavama, priprema opreme i onoga što će se ponijeti za uspon na Veliki Vran, bile su jasne: tekučine mora biti u dovoljnim količinama, i nešto lagane hrane.
Za ljubitelja prirode i ramskoga kraja veliki je izazov upoznati ga uzduž i poprijeko. Budući da je to veliki prostor, treba odvojiti puno vremena, ali za prave zaljubljenike, ipak, to nije baš tako teško.
Uz njega se vežu mnoge legende, ali i stvarni događaji iz ne baš davne prošlosti. Nekima je služio kao utočište pri bjegu od žandara, kada su iz Hercegovine na svojim leđima prenosili duhan i tako zarađivali za svoj, i život svoje obitelji. Naravno, riječ je o Vran planini. Mnogi kažu ako samo jednom dođete, uvijek ćete mu se vraćati. Došli ljeti ili zimi, uvijek ostanete bez riječi na njegovu ljepotu.