Svako vrijeme sa sobom donosi neke specifičnosti koje ostaju trajno zapisane i znaju se često spominjati. Suvremeni čovjek, malo po malo, trčeći za materijanim dobrima, polako, ali sigurno, u relativno kratkom periodu, napustio je većinu onoga po čemu su generacije njegovih predaka živjele, u skladu s božjim zakonima i zakonima prirode.
Iskorištavajući povoljne vremenske uvjete, malobrojna i vesela ekipa krenula je iz Rame, preko Tomislavgrada do Blidinja na davno planirani uspon na Veliki Vran. Kako to često bude, zbor raznih razloga, uspon je odražen polovicom mjeseca studenog. Nakon dolaska i jutarnje kave u motelu „Hajdučke vrlieti“ i pripreme potrebne opreme za ovakav uspon, krenulo se od početne točke uspona „trafostanice“, odakle vodi markirana staza do vrha Velikog vrana (2074mnv).
Nastavljajući s radom na terenu, u subotu 25. listopada organizirat će se akcija markiranja staze s Maglica do Lisine, najvišeg vrha planine Smojnik. Pozivamo članove koji mogu da se pridruže aktivnostima i svojim sudjelovanje doprinesu realizaciji planiranoga za taj dan.
Sve ono što je sagradila ljudska ruka ima svoj rok trajanja. Ako se ne održava, polako, ali sigurno propada. Nastavljajući s radovima na održavanju i uređenju planinarske kuće na Maglicama, sljedećeg tjedna organiziraju se radovi na uređenju okoliša, kuće i nadstrešnice.
Kako vrijeme prolazi, tako polagano pada zaborav na ljude i događaje od prije trideset i tri godine. Oni koji su barem površno upućeni u događaje iz kolovoza 1992. godine, znaju što se tada događalo i koliko su ti događaji bili bitni za Ramu. Polovicom kolovoza, srpska vojska, s ciljem ostvarenja ratnog plana, svojim napadima, ponovno je aktivirala ramsku bojišnicu.
